субота, 10. јул 2010.

Mali mrav


Tako se zvala pesma a neke od reči i stihova su bile livada, livada sanjiva se budi.
Pesma je bila i ostala veliki hit i sigurno je da se još uvek može čuti kako na radio i TV stanicama tako i na ponekoj sentimentalnoj žurci.

Gde je tu most, koji spaja ljude i obale, livade i seno, merdevine i krov.
Most je IMT. Najnovija patkica od strane dokonih službi koje brinu za našu bezbednost, za naše stambeno pitanje i za naš krov nad glavom.

Livada se probudila, ortopedi i mrki medvedi, uz podršku slova G krenuli su u 12345 ofanzivu najavljujući da će livada gde je sada propala firma IMT iskoristiti za najjeftinije stanove,od kojih država a ni investitori neće zaraditi više od 100% po metru kvadratnom ali ni manje od 50%.

To je kažu, savršeno, jer ubedljivo šijemo zarade investitora i država u razvijenijim zemljama od nas, bar za 50%. Jer kod njih, glupaka i budala, investitori koji zarade oko 10% su srećni, budale jedne, nisu svesni da mogu lepo da se dogovore izmedju sebe i zaradjuju bar 50 do 100%. Možda bi ovi naši mogli da im prodaju recept.

Elem, oni srećnici, koji sa prosečnom platom u Srbiji treba da rade oko 20 godina za tu socijalu od stana od 60 kvadrata za četvoročlanu porodicu, dakle bukvalno da rade bez dinara za bilo šta drugo osim za stan, treba da se raduju najavi ovih novih jefitnih i najjefitnijih stanova.

Šta bi rekli, da li livadu koja se budi lupiti čekićem pa da se ne probudi ili joj dati šansu pa je malo politi vodom, da što bre da zelenu travu za ovce koje su gladne i žedne.

Nekretnine u Srbiji, jeftine nekretnine, džaba nekretnine, lepak je kome ni oni koji su informisani ne mogu odoleti. Jer gladan se pomalo zasiti i od lažne nade a sit od pohlepnih gena ne mož' da prećuti a kamoli da ne ovlaži jezik od takve lepe pričice.